Zašto ostati u Hrvatskoj? Izvještaj s Croatia Youth Speak foruma

Naravno, ovakav se događaj ne propušta, pa nismo ni mi. Naša Ivona Namjesnik imala je bitnu ulogu na ovogodišnjem forumu.

Ovogodišnji je Youth Speak Forum održan u četvrtak, 12.11.2015. u hotelu Westin u Zagrebu, s odličnim odazivom od preko 150 studenata (našao se tu i poneki srednjoškolac) te 10 predavača i panelista, redom iz uspješnih domaćih (Bellabeat, Bruketa i Žinić) i internacionalnih (IKEA, Coca Cola, Lidl…) poduzeća.

Kroz predavanja, panele i radionice oni su pokušali sudionicima približiti svoja razmišljanja, iskustva i savjete za razvoj vlastitih vještina i znanja kako bi se lakše nosili sa zahtjevima današnjeg poslovnog okruženja.

Donosimo Ivonine dojmove iz prve ruke.

Ivona, otkud ti na Youth Speak Forumu i koja je bila tvoja (originalno zamišljena) uloga na ovom događaju?

Ivona: Originalno sam trebala biti sudionik konferencije. Najavljivalo se da će ovogodišnji Youth Speak ugodno iznenaditi i bome je. Što lokacijom (premješten je s fakulteta u Westin), što predavačima (koji svake godine, čini se, budu kvalitetniji i uspješniji). Željela sam prisustvovati važnom trenutku AIESECa Hrvatske. Nakon što mi je mandat završio (i sama sam bila članica udruge), nisam imala doticaja ni sa jednim projektom, a ovaj ponovni je apsolutno oduševio.

No, dočekalo te je i jedno iznenađenje – o čemu se radilo?

Ivona: Kako to biva s organizacijom, nešto je pošlo po krivu. Čini se da ne postoji projekt ni u jednom svijetu, studentskom ili poslovnom, kada se nešto organizira i sve prođe po inicijalno zacrtanom planu. Antonija Mandić, koju su najavljivali kao moderatoricu panela, se razbolila pa su organizatori zamolili mene da uskočim.

Znači, bačena “u vatru”. No, ti si zapravo idealna osoba za stvaranje poveznice između studentskog života i rada u dinamičnom okruženju. Kakvi su dojmovi, jesi li uspjela dobro “izmoderirati” paneliste?

Ivona: Ja ću reći da mislim da sam se snašla s obzirom na pripremu (ili nedostatak iste). 🙂 Olakotna okolnost su bili odlični sudionici panela koji su znali o čemu pričaju i kako publici dati odgovore na ono što ih zanima. Oduševila me njihova energija i pozitiva. Bez obzira radi li se o nekome tko je poduzetnik ili nekome tko radi u korporativnoj strukturi poput Coca Cole ili DHLa, ljudi su se uistinu potrudili prenijeti iskustvo i misli. To je meni, malo je reći, olakšalo ulogu moderatorice.

Tko je od predavača i panelista ostavio najbolji dojam na tebe, s kime si “kliknula”?

Ivona: Baš voliš teška pitanja, huh? 🙂

Pokušavam odvrtiti film u glavi i izdvojiti samo jednu osobu, ali to je apsolutno nemoguće. Genijalnima smatram svaku od tih osoba koje su se uopće odazvale i odlučile investirati svoje vrijeme u jedan takav event i u skupinu mladih. Hvale vrijedno.

Neki će reći da je to klišej i da idem panelistima “niz dlaku”, ali trebali ste biti tamo. Slušati Sandra Mura kako se praktički dere da je sve moguće samo ako radite, radite, radite ili Igora Štefanca iz Ikee o tome kako je poslovni život avantura bez obzira na struku, godine, vrstu posla… Duboko sam uvjerena da su oni u 45 minuta sumirali ono čime trebamo “puniti glave” mladima, a to je da su strast, rad i upornost najbolji recept za uspjeh

youth-speak-forum-aiesec-inchoo

Tema foruma bila je “Zašto ostati u Hrvatskoj?” Kakva su razmišljanja domaćih uspješnih poduzetnika?

Ivona: Da treba putovati. Ali, putovati da se vidi, uči i upija znanje, a zatim to znanje primjenjuje ovdje. Ljudi su kod nas toliko bombardirani porukama koje su varijacije na temu “američkog sna” da ponekada previde silne mogućnosti koje se ovdje nude.

Nitko nije rekao da je lako, ni na tren, ali isto tako, nitko od njih nije rekao ni da je nemoguće. Domaći “uspješni” poduzetnici sami definiraju svoj uspjeh i uživaju blagodati toga da se ne opterećuju time što bi trebali, nego rade ono što vole, a zbog toga i žive život kakav im se sviđa.

Vratimo se kratko na tebe, ti si nedavno bila pred sličnom odlukom, pa me zanima i tvoj odgovor. Koji bi po tebi bio razlog zašto mladi ljudi trebaju ostati u Hrvatskoj?

Ivona: Nitko vam ne može reći zašto biste to trebali.

Trava je zelenija ovdje? Imamo ljepše more? Tu su vam mama i tata? Ne znam. Ja sam ostala jer sam zagrizla za nešto i jer sam smatrala da usmjeravanje strasti prema poslu koji volim ne treba biti usmjeravano samo geografijom.

Kad malo bolje razmislim, užitak je biti dio uspješne hrvatske priče. U svijetu u kojemu vam ljudi konstantno govore da se tu ništa ne može, volim im dokazati da su u krivu.

Je li konferencija bila uspješna? Kakvi su dojmovi sudionika? Hoće li ostati?

Ivona: S obzirom na ruke koje su se dizale tijekom Q&A perioda, rekla bih da imaju barem želju pokušati. Bila sam impresionirana brojem ruku koje su se podigle kada je netko od panelista pitao koliko ljudi namjerava pokrenuti nešto svoje. Ta poduzetnička energija – to je ono što se treba njegovati.

Ovaj je forum projekt studentske udruge AIESEC. U Inchoou nas je nekoliko “bivših” AIESECovaca, a navodnici su tu s razlogom. Koliko se iskustva rada u ovoj studentskoj organizaciji mogu prenijeti na stvarno poslovno okruženje?

Ivona: AIESEC je uistinu specifična organizacija. Uči te da radiš, kao konj, “samo zato” jer to voliš. Nitko tebe ne plaća da budeš u AIESECu. Nitko ti ne daje poklone, nitko ne navija za tebe zato jer taj posao donosi kruh na stol. Ne donosi. Ali AIESEC donosi bogatstvo duha, osjećaj za različite kulture i jako važno, osjećaj za odgovornost – što ni jedan seminar ili timski rad na faksu ne može. Danas je pojam “soft skillova” toliko “silovan” da nisam sigurna koliko je uopće pametno reći da je AIESEC savršen način da ih dobijete, ali ako tražite mjesto gdje ćete isprobati sve što biste jednog dana željeli nazivati radnim okruženjem, AIESEC bi mogao biti baš ono što tražite.

Znači, poruke su jasne 🙂 Prilike su zaista svuda oko nas, a najviše je na nama samima hoćemo li ih i na koji način iskoristiti.

To vrijedi kako za srednjoškolce, studente, tako (još i više) za poduzetnike koji su usmjereni na svjetsko tržište. Preostaje nam otvoriti oči, dati si dovoljno vremena za razmišljanje, ali ono najvažnije je – krenuti u akciju!

Što čekate?