Lijepo je vidjeti da se u Osijeku, uz sve aktivnosti vezane uz Osijek Software City, pokreću još neke pozitivne, makar ne nužno softverske, priče.
Ivona, Vesna i Antonija tri su Inchooerice koje su se odlučile zasukati rukave, “prodrmati” lokalnu sredinu te omogućiti ženama s osječkog područja vrijeme i mjesto za dijeljenje ideja i iskustava.
Budući da s ovim kolegicama dijelim ured, vidio sam s koliko su entuzijazma proteklih tjedana pripremale ovaj događaj pa sam želio, kroz svojevrsni intervju, približiti svima zainteresiranima “o čemu se tu zapravo radi”.
Pripremio sam nekoliko kratkih pitanja, i nikad nećete pogoditi što se zatim dogodilo 🙂
Ivona, Vesna i Antonija iscrpno su odgovorile na sva pitanja, čak su sa smiješkom očekivale moju reakciju na količinu teksta kojeg su mi dostavile.
No, iako bi možda, po pravilima, i trebalo “srezati” poneku rečenicu, odlučio sam njihove odgovore prenijeti u cijelosti, iz jednostavnog razloga – to je to. To je ono što one misle i imaju za reći i podijeliti, a upravo takav pristup i možete očekivati u osječkom Lean In krugu.
Krenimo u novu osječku pustolovinu…
Ivona, u nedavnom članku za Netokraciju pojasnila si što je to Lean In te zašto si se odlučila za osnivanje osječkog kruga. Idemo onda odmah “u glavu” – što se to događa u petak u Osijeku i tko će sve sudjelovati?
Ivona: Nadamo se da će Outside (mnogima poznatiji kao “bivši Bastion”) u petak ugostiti preko 30 žena osječkog područja koje su, na različite načine, aktivne u lokalnoj zajednici.
Moram priznati da sam, kada je ideja tek krenula, od eventa očekivala mnogo manje. Ideja je bila da dođe nas par, podruži se, razmijeni ideje, razmijeni iskustva i jednostavno vidi što će se dogoditi nakon toga. Iz osobnog iskustva, najbolji projekti su se zakotrljali nakon takvih neobaveznih druženja.
Međutim, što smo više u organizaciju išle, što se riječ o Lean In Osijek inicijativi više širila, više žena je komentiralo kako je baš to ono što nam treba, a brojka potvrda samo je rasla. Izgleda da nas ima više od par koje smatramo da su druženja dobar način za inicirati rezultate. 🙂
Vesna i Antonija, uključile ste se u sam Lean In krug i organizaciju prvog susreta – što (tko) vas je motiviralo za ovaj angažman?
Vesna: Za Lean In sam prvi put čula nakon održane konferencije Ladies of New Business u Zagrebu. Ivona je bila jedna od sudionica i po povratku nam prepričala svoje dojmove i prenijela ideju koja stoji iza Lean In-a. Svidjelo mi se to, a kada je Ivona par dana kasnije predstavila svoju inicijativu pokretanja Lean In kruga u Osijeku i organiziranja slične konferencije, rado sam se odazvala.
Motivirao me je prvenstveno njen entuzijazam i činjenica da je malo takvih događanja ovdje u Osijeku. Mislim da ima puno pozitivnih priča i primjera koje žene s ovog područja mogu podijeliti i inspirirati druge, baš kao što je to Sheryl napravila u svojoj knjizi. Vjerujem da se mnoge žene mogu poistovjetiti s tim pričama, a kako bolje to primjeniti u lokalnoj zajednici nego organizacijom ovog i sličnih evenata. Pozitivni komentari koje smo do sada primile i dosadašnji odaziv samo potvrđuju da smo na dobrom putu.
Antonija: Došavši u Inchoo, zaista nisam znala što očekivati. Bojala sam se baš kako će me žene zmajice prihvatiti, prvo u svom timu, ali i šire. No, na moje veliko oduševljenje, dobila sam čvrstu podršku i toplu dobrodošlicu. Tu sam odmah naslutila da će se velike stvari započeti.
I eto, nakon nekog vremena, Ivona mi je prišla s idejom da bi voljela otvoriti Lean In krug u Osijeku i što ja mislim o tome! Počašćena pozivom pristala sam s oduševljenjem. 🙂
Ivona – jedno pitanje o samim Lean In krugovima – koliko su oni i njihove aktivnosti povezani? Postoji li, osim osnovne ideje i misli vodilje, i određeni zadani set pravila za voditeljice, članice ili organizaciju događaja?
Ivona: Pravila djelovanja Lean In krugova nisu “oštra”. Ideja je da se aktivnosti i događaji prilagode lokalnoj realnosti unutar koje se djeluje. Na umu treba imati da je pozadinska priča druženja u New Yorku vrlo vjerojatno drugačija od, na primjer, naše osječke. Ako ništa drugo, a onda zbog geografije. No to ne znači da ne potičemo iste stvari – ostvarivanje potencijala, davanje maksimuma, realizaciju dobrih ideja.
Naravno, kada osnujete “krug” u lokalnoj zajednici, dobijete priručnike, uputstva, možete se učlaniti u različite grupe koje vam omogućuju brže i lakše informiranje o stvarima koje smatrate zanimljivima i korisnima – i to je odlično. Super je jer ste na taj način malo manje izgubljeni. Voditi jedan krug ipak znači ulagati određeno vrijeme i energiju u to da se stvari dogode, a smjernice to, barem djelomično, olakšavaju. Cilj je te smjernice prilagoditi onome čime ste okruženi i izvući maksimum – iz sebe, voditeljica, članica i generalno, organizacije.
Pitanje za sve – kad se god spominje neki događaj ili organizacija u kojoj glavnu riječ imaju žene, neizbježno se pojavljuje i termin “feminizam”, sa svim svojim pozitivnim i negativnim konotacijama, ovisno o promatraču. Kako vi gledate na taj pojam i koliko ga se može povezati s Lean In krugovima?
Antonija: Mislim da je danas pojam feminizma jako iskrivljen i krivo interpretiran. Ja mogu za sebe reći da sam feministica, odnosno da podržavam da se prava muškaraca i žena izjednače u svim pogledima, ali pritom ne stojim iza toga da muškarca treba degradirati, kriviti ili da ako sam feministica da ne volim muškarce i sl. što se danas često čuje u društvu.
Zalažem se da je žena ravnopravna muškarcu i da iza uspješnog muškarca stoji uspješna žena, ali da i iza uspješne žene stoji uspješan muškarac. Pa da bi ta ravnopravnost u potpunosti bila u ravnoteži, muškarac i žena trebaju surađivati. Uostalom, kako god okreneš, ne možemo jedni bez drugih! 🙂
Lean In je fokusiran prema tome da žene međusobno riješe izazove koje imaju. 🙂 Znate onu izjavu da kada bi žene vladale svijetom, ratova ne bi bilo nego samo puno zemalja koje ne pričaju jedna s drugom! 🙂 Iako je ta izjava sama po sebi smiješna i ne treba se uzeti ozbiljno, činjenica je da postoje izazovi u (ženskom) društvu koje moramo riješiti kako bismo napredovale. Zbog svoje nesigurnosti i manjka samopouzdanja, nerijetko ćemo se susresti da žena ženi hoće zabiti nož u leđa ili da je ljubomorna na njen uspjeh. Upravo tu, Lean In igra važnu ulogu gdje potiče svijest žene da se raduje i podržava jedna drugu, raste i razvija se, bori za svoja, ali i prava drugih.
Ivona: Iskreno, o feminizmu kao pokretu ne znam dovoljno da bih ga komentirala u ovom kontekstu. Imam neke osobne stavove, ali nikada se nisam trudila svrstati ih u određenu kutiju. Znam, recimo, da bih manju plaću za isto radno mjesto koje imamo moj muški kolega i ja, smatrala nepravdom. Ali, mislim da to nema veze s feminizmom nego sa zdravom logikom.
Ruku na srce, ne mislim da ćemo ikada biti u potpunosti jednaki. Makar striktno biološki. Zapravo se neću ni pretvarati da želim moći nositi vreću od 50 kilograma s jednakom lakoćom kao moj brat…
U biti, ono što pokušavam reći je da ne bi trebala biti stvar jednakosti muškaraca i žena, trebala bi biti stvar promicanja kvalitete rada. Na nama je da kreiramo društvo u kojemu klinci vjeruju da će ih ta kvaliteta odvesti na mjesto na kojemu žele biti.
Kakve veze Lean In ima s tim? Kao što sam nedavno napisala u jednom Facebook komentaru kada su me pitali zašto se žene ponekada tako “grupiraju”:
“Po meni, ženi je lakše “povjerovati” drugoj ženi koja je već prošla kroz “borbu” penjanja korporativnom ljestvicom (u nedostatku boljeg izraza). Ne zato jer je nama teže, nego jer je drugačije. Znači li to da se, npr, treba zapošljavati po principu kvota?
Apsolutno ne. Ne bih ni ja željela: a) da mene netko zaposli jer – mora, b) zaposliti nekoga zato što mi je netko (država) rekao da – moram. Zato samo treba osvijestiti žene da su to sve (ili barem većina!) soft skillovi koji se mogu naučiti, da networking dođe angažiranošću, a kombinacijom svega toga, dođu i rezultati. Pa eto, prvi event na tragu, nadam se, rješenja.”
Vesna: Drago mi je da si postavio ovo pitanje. Uz pozitivne komentare koje sam do sada čula, naravno pojavi se tu i tamo neki “negativan”, i to uglavnom vezano baš uz feminizam. Mislim da je to zato što ljudi krivo percipiraju događanja i imaju razne konotacije na spomen okupljanja žena.
No, htjela bih naglasiti da ovaj događaj nije isključivo za žene na kojemu će biti cilj promicati prava žena. Svjesni smo da su žene su dobile svoja prava u drušvu, no dosta toga ponekad ostane samo na papiru, a manje je vidljivo praksi.
Ono što mi pokušavamo napraviti jest okupiti na jednom mjestu žene, i istomišljenike ovog kruga, dati im prostor u kojemu će moći razmijeniti svoja iskustva, svoje priče o usponima i padovima, te na taj način motivirati ostale i potaknuti ih na iskorištavanje njihovog punog potencijala.
Ivona – na nekoliko se mjesta u najavi događaja spominju žene zmajevi, tj. zmajice… zašto baš taj naziv?
Ivona: Jer je to izraz koji implicira snagu. Nikada nisam čula da je netko “žena zmaj” i da, na bilo koji način, “da na sebe”. 🙂 To ne znači da “žena zmaj” možeš biti samo u poslovnom okruženju. Mislim da se sve možemo ostvariti na različitim poljima i da je stvar izbora koje će to polje biti.
Isto tako, nitko nije rekao da “žene zmajevi” nemaju problema, ali volim misliti da je jedna od njihovih glavnih karakteristika to što su uvijek fokusirane na rješenje, a ne na problem, i to je ono što ih, po meni, čini drugačijima.
Prenošenje znanja, iskustava i učenje o “imanju dobrog stava” su samo neke od stvari koje želimo prokomentirati u petak.
I jedno završno pitanje za sve tri zmajice – koju biste ženu izdvojili kao pozitivan primjer, odnosno koja je žena na vas (kroz odrastanje, studij ili sada u profesionalnim vodama) ostavila snažan pozitivan dojam i zašto?
Antonija: Koliko god ovo pitanje bilo jednostavno, dobro sam se zamislila. Pratim jake žene i uvijek su mi dodatna motivacija za sve što radim, ali ipak je jedna žena zmajica koju želim istaknuti kao ključnu u svom života, a to je moja baka! 🙂 Od nje sam naučila sve, ali ponajviše da žena ima moć i snagu u “svojim rukama”. Učila me od malih nogu da je škola važna i da ne uzimam to zdravo za gotovo, jer ona, unatoč velikoj želji, nije imala priliku biti školovana. Bez obzira na svoje obrazovanje, bila je jedna od najmudrijih osoba koje poznajem. Znala je jako dobro procijeniti ljude, a pritom bila je i jako vrijedna. Stoga upravo ona, moja baka Marica, mi je primjer i zvijezda vodilja na mom putu.
Vesna: Ako bih morala izdvojiti jednu ženu, to bi bila moja majka. Ona mi je cijeli život bila uzor i vodilja kroz sve moje životne situacije, bilo to na poslovnom ili privatnom putu. Oduvijek me je inspirirala njena snaga, pravednost i spremnost pružiti pomoć drugima. Iako je život nije mazio, ona je ostala nepokolebljiva duha i najvažnije, ostala je svoja.
Ivona: Možda klišej, ali veoma istinito – mama. Moja mama je učiteljica što je čini državnom službenicom. Da pojasnim, moja mama nije poduzetnica. Barem ne u standardnom smislu te riječi. Ali, moja mama je poduzetna žena. Sjećam se kad je prije nekoliko godina počela avanturu s korištenjem računala, a sada “rastura” na eTwinning platformi i uključena je u desetak različitih (lokalnih, nacionalnih, internacionalnih) projekata. Njena želja za znanjem, motivacija da bude najbolja što može, i učiteljica i majka i supruga, su me definitivno obilježili, ali i ukazali na to da se osoba ostvaruje kroz razne stvari koje uvijek trebaju biti osobni izbor.
Svatko od nas živi svoje osobne i poslovne priče, i prirodno je poželjeti ih podijeliti s nekim. Nadam se da unutar svojih postojećih krugova, onih popunjenih člnovima obitelji i prijateljima, svi povremeno imate tu mogućnost.
No, nije naodmet poslušati priče drugih ljudi, sličnih nama, vjerojatno puno sličnijih nego si možemo predočiti, i vidjeti da se i oni nose s istim izazovima, i rješavaju ih na svoje kreativne načine, kroče neutabanim stazama, a kad je potrebno, poruše i zid ili dva koji se nađu na putu.
Stoga, drage žene – Osijek, klub Outside, petak, 8. travnja u 18:00 – kako bolje privesti radni tjedan kraju nego ovakvom vrstom druženja?
