Za početak, kažem treća strana jer nisam ni predsjednica ni članica (a ni osnivač) Osijek Software Citya. No informiram se, pokušavam biti u toku, i vidim, Internet bruji o dislociranom predsjedničkom uredu. Nakon Vukovara, predsjednica je jednodnevnim posjetom stavila i Osijek na kartu.
Hvala Vam.
Hvala. Pa da, hvala, gospođo predsjednice, što ste došli. Ne zato jer ste svojim dolaskom “pinpointali” Osijek na karti Hrvatske, nego zato jer Hrvatska i dalje treba politička tijela koja će potvrditi da Slavonija nisu samo polja. A nisu!
Nismo to odavno.
Ili, možda malo točnije – nismo samo polja i nije to naš jedini potencijal. Godinama smo ponosni predstavnici, ne samo Osijeka, nego i Hrvatske, unutar poprilično utjecajnih međunarodnih zajednica u kojima se članovi Osijek Software Citya kreću.
Kada kažem utjecajne zajednice mislim na ono što bi Amerikanci nazvali communityem, a to se, na Inchoo primjeru, dobro vidi pod narančastim Magento svjetlima.
I ne samo to!
Ne da nosimo neformalne titule, kući donosimo i formalna priznanja. Ona lokalna, nacionalna, pa i ne tako rijetko – međunarodna.
Ta priznanja potvrđuju mnoge stvari koje bili čiji posjeti ne mogu. Potvrđuju da su IT poduzeća koja rade iz Osijeka profitabilna, likvidna i primamljiva internacionalnim klijentima.
I nemojte nas krivo shvatiti! Hvala vam što ste došli, drago nam je vidjeti da postoji interes na “višim razinama” za ono čime se bavimo – to znači da svoj posao radimo dobro i da se upornost, baš kao i faze tvrdoglavosti, isplate. A upravo to je ono što Osijek Software City već godinama, iz prikrajka što ga ostatak Hrvatske naziva Slavonijom, viče: “Hej, ljudi, moguće je uspjeti!”
Čuli ste komentare na panelu. Zar nije Inchoo osnovan u vrijeme krize, 2008.? Zar nije Denis Sušac komentirao odnos akademske zajednice i IT industrije u Osijeku? Zar nije Boris Rauš rekao da su se Bamboo Labovci vratili – nakon 50+ zemalja – da su se vratili, baš tamo gdje ste u petak gledali kako predstavnici Osijek Software Citya “pršte optimizmom”?
Realno, zašto bi ti ljudi ulagali vrijeme i energiju, zašto bi se vraćali, ako je ovdje stvarno nemoguće?
Nije nemoguće, ali zaista nije niti jednostavno. Nije jednostavno u tolikoj mjeri da se mnogi koji su odabrali (tko im može zamjeriti?) lakši i brži put odlaskom u inozemstvo ponekad i s čuđenjem osvrću na ljude koji ovdje još uvijek jurišaju na vjetrenjače. I pobjeđuju ih.
Administrativna i porezna opterećenja pri poslovanju, pogotovo brzorastućih poduzeća poput većine iz Osijek Software Cityja, svi prepoznaju kao problem, ali malo se toga poduzima.
Unatoč svemu, IT zajednica (a posebno njen softverski dio) je daleko od defaultnog stanja u državi, i ako je vjerovati rezultatima koje je 2015. donijela, nemamo namjeru usporiti.
No, jedna je stvar boriti se s vjetrenjačama koje vidimo. Ono što želimo, i pozivamo i Vas da pokušate utjecati na to, je da nas se barem, kao minimum minimuma, dodatno ne opterećuje i ne iznenađuje čestim, isključivo “kozmetičkim” promjenama.
Naravno da želimo manja porezna opterećenja, jednostavnije zapošljavanje, administraciju u službi građana i poduzetnika, ali znamo i da to neće doći preko noći. Do tada ćemo nastaviti s radom.
I kada kažem “mi”, gospođo predsjednice, mislim i na ljude koje niste vidjeli. Koji su sjedili u uredu, od 8 do 16, i borili se s nemogućim zahtjevima klijenata, živcirali se, kidali si kosu, a onda se smijali i rješavali bugove i patchali siteove.
Ta ekipa, s kojom radim pola godine, reći ću vam iskreno, je najbolja osječka ekipa.
Oni su vrelo znanja i more odgovora.
Primjer balansa između posla, obitelji i prijatelja.
Borci koji nisu odustali čak ni kada su bitke značile prekovremene sate ili nedostatak slobodnog vremena tijekom vikenda.
Tako da, umjesto da završim zahvalom Vama što ste nas posjetili, iskoristit ću priliku i zahvaliti toj ekipi izvrsnih dečki i djevojaka (iako smo mi cure, na žalost, i dalje u manjini) koji svaki dan čine sve u svojoj moći da Osijek Software City prepoznate ne samo Vi, nego i cijeli svijet.
