Već smo pisali o iskustvima praktikanata i njihovim dojmovima, a ovaj put smo se odlučili otkriti obje strane priče – mentorovu i praktikantovu.
Zorane, dio si Inchoo dizajn tima već 4,5 godine. Kako je izgledao tvoj dizajnerski put?
Zoran: Moj dizajnerski put je počeo još u osnovnoj školi jer sam bio dijete koje je cijelo vrijeme provodilo za računalom. Družio sam se s Andrejem Mlinarevićem, sadašnjim suvlasnikom tvrtke Prototyp, koji se u društvu prvi zainteresirao za dizajn. Dok nam je pokazivao svoje radove, svidjela mi se priča koja stoji iza toga i sam se okušao u HTML-u i CSS-u na amaterskoj razini. Kako smo odrastali, ekipa iz djetinjstva se počela razvodnjavati i ja sam izgubio doticaj s dizajnom pa sam računalo zamijenio gitarom.
Nakon što sam diplomirao na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, zaposlio sam se u udruzi Organizacija za građanske inicijative. S obzirom na to da oni nisu nikad imali web stranicu, a ja sam kao nešto znao s računalima i internetima :), dogovorili smo se da ću napraviti web stranicu, a udruga će me zauzvrat poslati na tečaj za web dizajn. Tečaj mi je pomogao da se prisjetim svega i nakon nekog vremena sam s prijateljem kreirao web stranicu u WordPressu koju sam kasnije održavao.
Tad sam počeo više koristiti Photoshop i Ilustrator, dublje otkrio svijet web dizajna i odlučio sam se usavršiti u tom području i pronaći pravi posao.
Poslao sam nekoliko prijava gdje sam poslodavcima iskomunicirao želju da se želim naučiti raditi. Nisam tražio zaposlenje i bio sam spreman na praksu, ali nisam bio student i to nije bilo pravno moguće. Dane sam provodio na kavama s dizajnerima i nastavio učiti od Andreja.
Moja prijava za praksu ili posao je završila kod Marka Briševca, dizajnera koji je tada radio u Inchoou. Otvoreno mi je rekao da su moji radovi loši, ali mi je prokomentirao svaki primjer rada koji sam poslao uz objašnjenje što je dobro, a što nije. Pokazao mi je mnoge korisne stvari, poslao materijale za učenje i ja sam ga ispitao sve što me zanimalo. Kod ovakvog mentorstva je dobro što imaš priliku naučiti male trikove koje ne možeš pronaći na internetu i za koje nemaš koga pitati da ti ih otkriju. Marko je bio strpljiv i nesebično je dijelio svoje znanje, a ja sam cijelo vrijeme kod kuće radio i usavršavao se.
U jednom trenutku je Inchoo otvorio natječaj gdje je tražio senior dizajnera. Mislim da sam tada poslao svoju treću prijavu u Inchoo gdje sam naglasio da nisam senior, ali da imam veliku želju za radom i učenjem. Razgovor je prošao dobro i ja sam dobio posao.
U Inchoou si se prvi put susreo s eCommerce dizajnom. Kako ti je biti dio ove uske grane dizajna?
Zoran: Kada sam došao u Inchoo, čekalo me puno učenja jer sam svo stečeno znanje morao prilagoditi standardima s kojima Inchoo radi. Oduševilo me to što tvrtka ne svaštari – ne dogodi se da jedan dan radiš bankarski software, drugi dan aplikaciju za parking, a treći nešto drugo. Sviđa mi se to što je uska branša i što se brzo možeš specijalizirati u jednom segmentu, ovdje u eCommerceu.
Danas iz projekta u projekt vidim kako sve brže radim i kako sam napredovao u poslu. Iako je eCommerce dizajn specifičan i ima svoje zakonitosti, raznovrsnost klijenata donosi uvijek nešto novo. Nije isto raditi webshop za trgovca koji prodaje poljoprivredne strojeve i za trgovca koji prodaje luksuzne brendove odjeće. Svaki trgovac donese neke nove izazove koji ne dozvoljavaju da posao bude monoton.
Kakva je dizajnerska scena u Osijeku?
Zoran: Naša scena je mala i svi se međusobno poznajemo. Udruga Osijek Software City je kroz Dizajn Talkse i DIO platformu organizirala mnoge evente koji su nas spojili. Nažalost, organizacija tih događaja se svodi na 2-3 ključne osobe koje sve nose na svojim leđima. Volio bih da je nas više proaktivnije po tom pitanju jer bi se zajednica trebala temeljiti na davanju i primanju – s jedne strane podržavanju organiziranih događaja, ali i na pružanju vlastitog angažmana s druge strane.
Nedavno je bio period gdje su mnoge tvrtke u isto vrijeme imale otvoren natječaj za dizajnera i očito je da postoji velika potražnja za dizajnerima. Što misliš zašto ima tako malo dizajnera na sceni?
Zoran: Da, očito je da postoji velika potražnja koju naš obrazovni sustav ne može pratiti. Izazov našeg obrazovnog sustava je što ne pripremaju kadar za potrebe tržišta. Do zaposlenja je najlakše doći ako radiš sam kod kuće ili učiš iz nekih drugih izvora kroz mentorstva.
Na sceni ima dovoljno grafičkih dizajnera, ali većina tvrtki je u potrazi za dizajnerima koji crtaju interface. Nama dolaze prijave za posao od kandidata koji odlično crtaju, rade fenomenalne ilustracije ili slažu super postere, ali nažalost to nije ono što tražimo. Mi imamo potrebu za dizajnerima koji razumiju sučelje te koji znaju uspostaviti komunikaciju između računala i čovjeka. Izazovno nam je zaposliti takvog kandidata jer ga moramo naučiti cijelu interface priču i onboarding traje duže od planiranog dok osoba ne bude spremna za produkciju.
Pokrenut je modul Dizajn digitalnih interakcija na Akademiji za umjetnost i kulturu u suradnji s udrugom Osijek Software City. Kako ti se čini taj modul i njegov koncept?
Zoran: Taj modul je fantastičan i sretan sam što ćemo zbog njega imati generaciju koja će imati osnove onog što je nama potrebno u praktičnom radu. Ovo ljeto su nam bila dva studenta koji pohađaju taj modul i puno je lakše započeti priču s njima jer oni imaju predznanje koje mi možemo lako nadograditi. Ono što oni tamo uče raditi su osnove zagrebane po površini, ali zagrebane u dobrom smjeru jer ti studenti dolaze sa shvaćanjem da napraviti poster nije isto što i raditi aplikaciju ili web stranicu.
Većina prijava na natječaj za praksu je bila od studenata koji slušaju ovaj modul i oduševile su me prijave jer su gotovo svi studenti u svojim radovima imali primjer barem jednog interface dizajna što prije nije bilo uobičajeno kod studentskih prijava.
Zbog puno odličnih prijava nije bilo lako odabrati kandidata za praksu. Kako to da ste se odlučili priliku dati Tomislavi?
Zoran: Natječaj je stvarno bio odličan i suzili smo izbor na tri kandidata koje smo pozvali u ured na razgovor. Kod Tomislave nam se svidjelo predznanje koje je imala, ali posebno nas je oduševio entuzijazam i želja za dolaskom na praksu. Iz nje kao da je vrištalo: ja to želim! Toliko entuzijazma dugo nismo vidjeli i bilo ga je teško zanemariti te smo se složili da je ona savršen kandidat za ovu ljetnu praksu.
Kako si kreirao koncept prakse i što ti je bilo najvažnije prilikom mentoriranja?
Zoran: Ovo je bilo prvi put da sam mentorirao praksu od 4 tjedna i program prakse sam kreirao na temelju razgovora koje smo imali sa svim kandidatima. Kandidati su rekli da bi voljeli vidjeti kako izgleda proces rada na projektima jer su htjeli otkriti što ih čeka jednog dana kad se zaposle u nekoj tvrtki.
Praksu sam koncipirao tako da bude kao jedan naš eCommerce projekt i nisam htio u program uključivati ništa što nema veze s tim. Tomislavu sam pitao na kojem webshopu je kupila posljednji komad odjeće i ona je rekla da je kupila majicu te smo se tako odlučili napraviti prijedlog redizajna fashion webshopa. Da je rekla da je kupila kosilicu, radila bi u drugoj industriji. 🙂
Prilikom kreiranja prakse važno mi je bilo da s Tomislavom podijelim što više praktičnih znanja i da usvoji standarde industrije. Puno toga se može pročitati u knjigama i na internetu, ali neke stvari ne možeš saznati dok ne dođeš u produkciju. Recimo kada radiš pod istim krovom s frontend developerima, važno je pratiti set pravila kako bi mogli što lakše raditi. U konačnici, da netko od frontendaša pogleda finalni rad koji je Tomislava radila, složili bismo se da je tehnički korektan i spreman za produkciju.
Najveća motivacija u radu s mladim dizajnerima je činjenica da je Inchoo meni pružio takav oblik mentorstva koji me izgradio kao dizajnera. Želja mi je nastaviti takvu kulturu nesebičnog dijeljenja znanja jer vjerujem da je to pravi način na koji možemo razvijati mlade dizajnere, a prednost je i što tako razvijaš samog sebe.
Tomislava dolazi iz Vinkovaca i studentica je prve godine diplomskog studija Menadžmenta.
U kulturi i kreativnim industrijama te modula Dizajn digitalnih interakcija na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku. Preddiplomski studij je završila na Filozofskom fakultetu, smjer Informatologija, gdje se prvi put susrela s dizajnom. Kod nas je ovo ljeto provela mjesec dana na dizajn praksi.
Tomislava, kako to da si se odlučila prijaviti na praksu u Inchoo i gdje si se do sada susretala s dizajnom?
Tomislava: Smatram da mi fakultetsko obrazovanje nije dovoljno da istražim sve oblike dizajna, a želja mi je steći dubinsko razumijevanje UI-a i UX-a pa sam se odlučila prijaviti na praksu u Inchoo.
Na prvoj godini fakulteta sam imala priliku sudjelovati na projektu za studentski časopis Informacijskih znanosti ,,Libros” kao grafička dizajnerica i tu sam se prvi put susrela s Adobe alatima: Photoshop, Illustrator i InDesign.
Taj studij me uveo u IT svijet te me zainteresirao za dizajn. Iz tog razloga sam odlučila upisati modul DDI na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku koji je nastao u suradnji s osječkim IT firmama. Kroz prvu godinu modula, počeli smo od samih principa dizajna do izrade HTML stranice. Najviše smo radili ilustracije u Adobe Illustrator-u i Photoshop-u. Također, dotakli smo se osnova u izradi web dizajna, odnosno web stranica, područje koje je mene najviše zainteresiralo.
Kakav ti je Zoran bio mentor?
Tomislava: Zoki je stvarno odličan mentor i veliki motivator. Oduševio me njegov pristup načinu rada, komunikacija i sposobnost približiti svoje znanje početniku kao što sam ja. Bio je pun strpljenja i odgovarao na svako moje pitanje, čak i kad sam isto pitanje postavila nekoliko puta. Mislim da je odlično odradio svoj posao i da mi je prenio veliku količinu znanja koje ću sigurno koristiti u daljnjem obrazovanju.
Kako ti je izgledala praksa u Inchoou?
Tomislava: U prvom tjednu sam radila osnove dizajna, tipografije, gridova i usavršavanje baseline grida. Nakon toga sam krenula na zadatak gdje sam radila redizajn fashion stranice. Proces je započeo od odabira industrije za izradu stranice, do istraživanja te industrije; koji su trendovi, kakva je konkurencija, koje su učestale metode, itd.
Nakon istraživanja slijedila je izrada Moodboarda za inspiraciju. Iza toga dolazi izrada wireframeova kako bi stranica izgledala s obzirom na sadržaj te izrada prototipa.
Kada sam ugrubo skicirala kako bi stranica izgledala, krenula sam na User Interface Design, a on uključuje odabir tipografije, postavljanje grida, odabir tipografske skale, izrada komponenti, odabir boja, prototip, itd. Zadatak je obuhvaćao kreiranje Landing pagea, Product pagea, Single Product Pagea, te Checkouta.
Kakvi su tvoji generalni dojmovi prakse i što bi poručila studentima koji se žele prijaviti na praksu?
Tomislava: Praksa mi je jako brzo prošla i gotovo svaki dan mi je proletio što znači da mi je bilo jako zanimljivo. Cijeli koncept prakse mi se jako svidio i vjerujem da će mi koristiti sve što sam naučila u daljnjem obrazovanju.
Atmosfera u uredu je bila super i svi zaposlenici su prijateljski raspoloženi. Veliki plus mi je bio veseli i simpatični interijer Inchooa u kojem je ugodno raditi.
Studentima bih preporučila da skupe hrabrosti ako je nemaju i da se svakako prijave za iduću ljetnu praksu. Na praksi je najvažnija motivacija i volja za radom, a mogu očekivati da će puno raditi, ali i puno toga naučiti.
Tomislavi i Zoranu se zahvaljujemo na razgovoru i nadamo se da ćemo se u budućnosti još susresti s Tomislavom.
Ako ti se svidio naš pristup mentoriranju, pogledaj našu stranicu karijera i slobodno pošalji otvorenu zamolbu na posao@inchoo.net
