Nenade, prije svega, čestitam ti na godišnjici rada! Koliko si zadovoljan s proteklih 365 dana posla (u biti nešto manje – godišnji, vikendi, bolovanja nakon vikenda…)?
Hvala! Jako sam zadovoljan. Prelazak u Inchoo je za mene predstavljao određeni rizik pošto sam napuštao sigurno radno mjesto u jednoj državnoj tvrtki. Nakon godinu dana rada u Inchoou, mogu reći da sam donio ispravnu odluku.
Najviše sam zadovoljan radnom atmosferom i ljudima u firmi. Odjednom se nađeš okružen cool likovima koje zanima isto što i tebe i od kojih možeš puno naučiti. Doživio sam svojevrsni kulturološki šok. Pozitivan, naravno!
Kako si se uopće našao u frontend vodama?
Dizajn je bio i ostao prva ljubav. Frontend sam učio usporedno sa dizajnom jer sam vrlo brzo shvatio da ukoliko želim biti dobar dizajner, moram znati barem ponešto o frontendu. Recimo da je znanje frontenda bilo “nužno zlo”.
S vremenom sam postao “hibrid”. Mogu raditi frontend i dizajn, podjednako dobro.
Koliko ti je bilo bitno predznanje, gdje si ga stekao?
Predznanje sam stekao u jednoj osječkoj školi informatike. To je bio takozvani “tečaj” o kojem većina ljudi nema dobro mišljenje. Ja držim da bez tog tečaja nikada ne bih bio tu gdje sam danas. Iako su materijali i resursi za učenje dostupni na internetu, teško se snaći u toj džungli sadržaja. Meni je trebala stručna osoba koja će me usmjeravati prilikom učenja. Nakon što sam u školi dobio dobre osnove, samostalno sam se nastavio razvijati.
Bi li rekao da ti je posao izazovan, da se razvijaš?
Posao je izazovan i zato ga volim.
U IT struci se stvari mjenjaju preko noći, nove tehnologije se pojavljuju na dnevnoj bazi, učenje ne prestaje nikada. Razvijaš se, htio ti to ili ne. Sve to ovaj posao čini dinamičnim, izazovnim. To je konstantna utrka. Ako ga voliš, najsretniji si na svijetu. Ako ga ne voliš – brzo ćeš završiti na tabletama za živce.
Koliko si samostalan, a koliko dio tima?
Timski sam igrač. Tim je najbitniji, tim stoji iza projekata. Unutar tima, svatko ima svoja zaduženja i posao koji mora obavljati. Unutar svojih zaduženja, od nas se očekuje da smo samostalni, tj. da svoj posao možemo odraditi bez da gnjavimo ostale kolege (što ne znači da ne želimo pomoći jedni drugima).
Tim u kojem je Nenad
Što je bilo najbolje što ti se dogodilo na nekom projektu?
Lansiranje jednog kompleksnijeg projekta koje je prošlo bez IJEDNOG problema (što je rijetkost).
A što najgore?
Lansirali smo projekt i dva slijedeća dana ga nadgledali da se uvjerimo kako je sve u redu. Sve je bilo u redu i tako mi, zadovoljni, zaključimo radni tjedan!
Petak navečer, zabavljam se s društvom kad oko 23h počnu stizati mailovi sa slijedećim naslovima: “Urgent, urgent!!! Website down!!!”
Gledam u mobitel i mislim si “Ne, ovo se ne događa…”
I što si onda napravio?
Ja nisam mogao ništa, kolege iz tima koji su bili kod kuće blizu računala brzo su riješili problem. Eto zašto postoji tim!
Koji ti je guilty pleasure na radnom mjestu ili u poslu?
Hoće li šef čitati ovo? 🙂
Upalim Photoshop i nacrtam nešto, sebi za dušu. Volim tipografiju i geometriju pa uglavnom složim nekakav poster ili se zabavljam sa “šopanjem” slika. Ponekad treba odmoriti mozak od kucanja koda.
I malo mudrosti za kraj, što bi preporučio onima koji se žele zaposliti u ovim vodama?
Danas je puno lakše steći znanje i zaposliti se u IT sektoru nego što je to bilo prije 5-10 godina. Resursi su dostupni jednim klikom miša, zajednica je jaka i spremna pomoći. Tu prvenstveno mislim na udrugu “Osijek Software City” i specijalizirane društvene mreže za dizajnere i developere. Zbilja, sve vam je servirano na pladnju, samo treba zagrijati stolicu i krenuti.
