Zaposlili smo Velšanina koji je došao u Hrvatsku preko prijatelja iz online igre

Početkom svibnja ove godine otvorenom zamolbom za posao javio nam se 20-godišnji programer iz Walesa, Nicholas Johns-Davies. U mailu je objasnio kako bi zbog novog iskustva i izazova želio preseliti u Osijek te je u potrazi za poslom.

Zašto baš Osijek? U komunikaciji koja je uslijedila objasnio je da voli igrati online FPS igre, preko kojih je upoznao dečke iz Hrvatske i Bugarske s kojima se i sprijateljio. Želio je promjenu u svom životu, pa je kroz razgovor s njima odlučio pokušati naći posao u Osijeku (dečki iz “klana” žive nedaleko Osijeka) ili u Bugarskoj.

Naravno, kao programer po struci, išao je istražiti kakva je IT scena ovdje…

Naišao je na kvalitetne IT firme, jaku udrugu koja ih povezuje (Osijek Software City) i puno stručnih zbivanja, što ga je ohrabrilo da se javi nekima od firmi članica. Nama je prijava bila zanimljiva, napravili smo Skype intervju s njim i bili vrlo zadovoljni razinom znanja. Bio je to jedan od najboljih intervjua potencijalnog zaposlenika ove godine prema pokazanom tehničkom znanju. Sa zadovoljstvom smo mu ponudili posao, a on je prihvatio. Naravno, ako uspijemo srediti papire, odnosno dozvolu za boravak i rad, bez koje ne možemo zasnovati radni odnos.

Nic se već prilagođava našem mentalitetu ispijanja kave s timom za vrijeme pauze

Pravne poteškoće oko zapošljavanja stranca u Hrvatskoj

Ovdje se radilo o pomalo specifičnoj situaciji, a to je da je Wales, kao dio Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, još uvijek dio Europske unije, pa zapošljavanje stranca iz EU ne bi trebao biti problem. Ali, UK je (uz još 4 države: Austriju, Maltu, Nizozemsku i Sloveniju) produžio moratorij, odnosno ograničenje zapošljavanja radne snage iz Hrvatske do 1. srpnja 2018., pa je i Hrvatska ista pravila primijenila prema državljanima tih država. U praksi to znači da je zapošljavanje moguće prema načelu uzajamnosti. Zbog navedene specifičnosti, prva 3 tjedna su bila “tapkanje u mraku”.

Odjel za strance osječkog MUP-a nije još imao ovakav slučaj i nisu bili upoznati s procedurom, pa je to odužilo proces i u nekoliko navrata smo javljali Nicu da su šanse da dobije dozvolu za boravak i rad gotovo nikakve, da se ne nada previše. Onda dobijemo neku informaciju koja malo probudi optimizam, pa opet negdje zapne… Niti od različitih tijela Ministarstva unutarnjih poslova nismo dobili jasan odgovor što i kako napraviti, gdje pronaći potrebne informacije ili od koga ih dobiti. Tek je Odjel za strance zagrebačkog MUP-a pomogao s potrebnim informacijama, pa smo mogli predati zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad osječkom MUP-u, koji je nadležan. Nakon toga je potrajalo 4 tjedna da se obradi zahtjev i napravi provjera, nakon čega je dozvola odobrena. Punih 7 tjedana neizvjesnosti od početka cijelog procesa, kako za njega, tako i za nas.

Jesmo li počeli “uvoziti” programere?

U više navrata tijekom tih 7 tjedana razni ljudi su nas pitali, pomalo začuđeno, nismo li mogli naći nekoga odavde, kako to da “uvozimo” web developera iz Walesa. Da, možemo naći developere ovdje, a kad ih nađemo, zaposlimo ih. Međutim, osječki IT sektor je vrlo dobar, jak i prepoznat. Ima dosta kvalitetnih IT firmi, posla ima za sve koji znaju i žele raditi. Iako se situacija popravlja i zapošljivog kadra je više nego prije nekoliko godina, i potrebe za kvalitetnim kadrom su veće.

Prošli tjedan Nic je stigao u Osijek, našao je stan, odradili smo papirologiju (prijava u MUP, izdavanje OIB-a, potpisivanje ugovora o radu, otvaranje tekućeg računa i sl.) i sada je punopravni zaposlenik Inchooa, prvi stranac u firmi! Da bi uzbuđenje oko zapošljavanja stranca bilo jasnije, potrebno je napomenuti da, za razliku od dosta IT firmi koje prakticiraju rad od kuće i imaju zaposlenike raštrkane po svijetu, Inchoo je dosta tradicionalan po tom pitanju, pa se i dalje držimo rada iz ureda i fiksnog radnog vremena, što našim zaposlenicima i odgovara. Iako je engleski uobičajen u našem uredu, jer su nam gotovo svi klijenti stranci, dosad nije bilo uobičajeno da nam i interna komunikacija bude na engleskom, ali se pomalo privikavamo na to, a i Nic se trudi naučiti što više hrvatskog.

Ove smo godine po prvi puta:

Nije loše za prvu polovicu godine. 🙂


Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *