Objective-C je jednostavan programski jezik koji omogućava objektno orijentirano programiranje na visokoj razini. Objective-C predstavlja nadogradnju na standardni ANSI C programski jezik. ANSI C je proširen mogućnostima definiranja klasa, metoda i ostalih sastavnih dijelova koji na dinamičan način mogu proširivati definirane klase. Prije proučavanja Objective-C programskog jezika, potrebno je osnovno poznavanje aspekata programiranja u C programskom jeziku. Objective-C podržava i većinu standardnih objektno-orijentiranih koncepata, s određenim razlikama, kao što su enkapsulacija, nasljeđivanje i polimorfizam.
Objective-C i ANSI C
Objective-C je programski jezik koji predstavlja proširenje ANSI C programskog jezika. Iz tog razloga zadržava osnovnu C sintaksu. Osim sintakse, podržana je i C struktura datoteka, s “header” i “source” datotekama, kako bi se razdvojile opće dostupne deklaracije od implementacije same klase, odnosno koda. “Header” datoteke imaju ekstenziju .h, a “source” datoteke imaju ekstenziju .m, ako se radi o isključivo Objective-C sintaksi, te ekstenziju .mm, ako se radi o kombinaciji Objective-C i C/C++ sintakse.
Klase
Kao i kod većine drugih objektno orijentiranih programskih jezika, klasa u Objective-C programskom jeziku predstavljaju opis neke strukture podataka s određenim metodama koje se mogu primijeniti na podatcima u strukturi. Klasa je definirana s dva sastavna dijela: interface i implementacija. Interface klase sadrži deklaracije klase, definira varijable i metode. “Header” datoteka sadrži interface klase i najčešće koristi ekstenziju “.h”. Implementacija klase sadrži kod metoda klase. Objekt predstavlja instancu klase koja se kreira prilikom pokretanja aplikacije. Objekt sadrži instance varijabli i pokazivače na metode deklarirane unutar klase.
Na slici je prikazana deklaracija klase MojaKlasa, koja nasljeđuje klasu NadKlasa. Deklaracija klase uvijek započinje instrukcijom @interface, a završava s @end. Varijable instance se deklariraju unutar vitičastih zagrada. Na kraju se deklariraju metode klase.
Metode
Klasa u Objective-C programskom jeziku može imati dvije vrste metoda: metode instance i metode klase. Metoda instance predstavlja metodu koju izvršava objekt, odnosno instanca klase. Drugim riječima, prije pozivanja metode instance mora se prvo napraviti instanca klase. Za razliku od metoda instance, za pozivanje metoda klase nije potrebno stvoriti instancu klase. Na slici su prikazane dvije metode. Minusom se u Objective-C programskom jeziku označava metoda instance, a plusom metoda klase. Zatim slijedi tip varijable koju metoda vraća. Na slici su to metode koje vraćaju vrijednost (id) u jednom slučaju, a u drugom slučaju metoda ne vraća vrijednost (void). Zatim slijede ključne riječi metode, te tipovi i imena parametara ako postoje.
